Vrijeme leti. Svi gledamo naprijed i trudimo se da nam ništa ne promakne. Pa ipak, postoje neki posebni dani, neki posebni događaji, neke posebne emocije koje nas na trenutak uspore i pogled skrenu u sjećanja. Sjećamo se dragih ljudi, posebnih događaja – veselih i tužnih. No teško se išta može mjeriti u kolektivnoj svijesti u Hrvatskoj kao sjećanje na žrtvu koju su dali ljudi zarobljeni u gradu Vukovaru u ljeto i jesen 1991. godine. Mnogi od njih nikada nisu uspjeli izaći iz opkoljenog grada. Ovo su dani kada se sjećamo sviju njih ali i grada. Koliko god da su ga rušili, on je ostao stajati. Morao je. Koliko ih je samo žrtvovalo sebe da bi ga obranilo?
I tako svake godine palimo lampaše i stavljamo in na prozore i po pločnicima ulica koje nose ime Vukovara. Vedran Barić, čpvjek koji živi u Vukovaru, došao je na ideju kako da od tog sjećanja ostane nešto više i njegovim stanovnicima. Naime, Vedran Barić napravio je lampion u obliku vukovarskog vodotornja. Kako mu, kao autoru, pripada i naknada za svaki prodani lampion, on se odlučio da dio svog prihoda donira Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju Vukovarski leptirići. Shvatio je da i pored toga što djeca s teškoćama u razvoju imaju pravo na besplatnog logopeda, fizioterapeuta, psihologa ili rehabilitatora, oni nikako ne mogu realizirati to svoje pravo nego ga zapošljavaju i financiraju udruge kao što su i Vukovarski leptirići.
Kratku reportažu o tome snimila je RTL televizija i mi je za vas prenosimo na našim stranicama. Umjesto bilo kakvog komentara citirat ću poruku s plakata koji se na trenutak pojavljuje u prilogu: Ne želimo se liječiti humanitarnim akcijama!
U svakom slučaju – kupite lampione u obliku vukovarskog vodotornja. Sjetite se sviju onih koji su se žrtvovali da bi mi danas živjeli u miru. Ako njihovu žrtvu nismo iskoristili da živimo bolje – makar pomozimo sjećanjem na njih Vukovarskim leptirićima.