Svatko od nas je poseban, na ovaj ili onaj način. Svatko od nas ima svoja ograničenja i svoje kvalitete, netko može ovo ili ono. Svijet je zapravo kao jedna velika šarena točka koja se presijava na globalnoj razini. Gledajući antropološki čovjek je jedna velika masa koja se oblikuje prema situacijama u životu koji ga čini takvim kakvim jest.
Kada govorimo o ljudskom biću ili općenito o invaliditetu odmah pomislimo na ograničenja koja „ispunjavaju“ živote. Zatim prelazimo na kategorizaciju, ovaj ima cerebralnu, ovaj distrofiju ili slično. Kao osoba s invaliditetom uvijek sam nastojao na sebi i drugim ljudima gledati ono za što su sposobni, a ne njihova ograničenja. Po zanimanju sam magistar novinarstva i pedagogije. Život koji mi je dan gledao sam kao izazov, a ne kao poteškoću. Još kao student koji je došao iz manje sredine u Zagreb, došao sam potpuno sam bez pomoći roditelja jer sam shvatio da se u životu moram boriti sam za ono što želim.
Tijekom studija radio sam kojekakve poslove, od početnih novinarskih zadataka do glumačkih izazova koji su mi kasnije donijeli čak i rektorovu nagradu. Danas, već pomalo u zrelim godinama, kada gledam svoj život volim sam sebi reći: „vidiš ipak se može s puno truda i znoja“. Naravno moje široko područje obrazovanja mi je pružilo puno zadovoljstva, ali također i mnogo izazova. Izazovi su uvijek bili nesvakidašnji, npr. stati pred televizijske kamere i napraviti svoju televizijsku emisiju, još pri tom studirati izborne kolegije na drugom fakultetu i dobiti multidisciplinarni pristup obrazovanju. Sada kada se osvrnem na to područje života mogu reći da sam ostavio svoj trag u ovom velikom malom svijetu.
Trenutno sam zaposlen u jednoj državnoj firmi u PR odijelu gdje vodim tribine različitih tema i pomažem oko pitanja vezano za osobe s invaliditetom i visokog obrazovanja. U slobodno vrijeme izlazim van s prijateljima, živim potpuno samostalno te kako volim adrenalin povremeno vozim karting.
Kada malo bolje razmislim, moje zanimanje televizijskog novinara ostavlja trag u ljudskim životima. Kada se osvrnem na ovogodišnju temu svjetskog dana osoba s cerebralnom paralizom volio bih reći da svaka osoba i osoba s invaliditetom ostavlja trag sa svojim postojanjem i životom kakav god on bio. Uvijek možemo više i bolje?
Neven Jurina Tomić
