Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH), u suradnji sa Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, dana 12. i 13. studenog 2018., održala je u Hotelu Holiday u Zagrebu, XIII. Hrvatski simpozij osoba s invaliditetom s međunarodnim sudjelovanjem. Teme simpozija bile su inkluzivno obrazovanje, mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom te neovisno življenje. Cilj simpozija bio je istaknuti probleme i potrebe osoba s invaliditetom te donijeti zaključke o daljnjem djelovanju. Na simpoziju su sudjelovali predstavnici udruga i saveza osoba s invaliditetom iz cijele Hrvatske.
Simpozij je otvorio predsjednik SOIH-a Zorislav Bobuš koji se pozdravnim govorom, kroz prisjećanje na prve simpozije, zahvalio svim gostima i sudionicima te istaknuo važnost Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Govoru zahvale pridružila se i dopredsjednica SOIH-a Marica Mirić.
Prvi dio prvog dana simpozija bio je posvećen tematici inkluzivnog obrazovanja. Predstavnica Ministarstva znanosti i obrazovanja Marijana Gojčeta istaknula je važnost socijalnog uključivanja i razvoja sustava podrške za djecu s poteškoćama u razvoju. Pozvala se na Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju za djecu s teškoćama u razvoju koji služi kao mehanizam za prilagodbu individualnim potrebama djece putem individualnih postupaka u odgoju i učenju.
Potom su Sanja Krznarić, predstavnica Udruge Zamisli, Maja Labus, predstavnica Udruge Dodir i Jelena Ferin, predstavnica Udruge Srce, predstavile djelovanje vlastitih udruga u ostvarenju cilja uključenja mladih s invaliditetom u sustav obrazovanja, prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom te učinkovite rane detekcije i intervencije.
Zatim je predavanje održala prof.dr.sc. Ljiljana Buhač, stručnjakinja za poslovnu komunikaciju i osobni razvoj s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Detaljnim opisom vještina lobiranja i zagovaranja, osvijestila je sudionike simpozija o komunikativnim mogućnostima i pristupima koji su im na raspolaganju.
Uslijedila je analiza izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane Marijane Petkoviček iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Utvrdila je kako izmjena zakonske regulative znači lakše uključivanje nezaposlenih osoba s invaliditetom u postupak zapošljavanja te je upozorila na novo razvijeni priručnik za poslodavce pri radu s osobama s invaliditetom.
Marinka Bakula Anđelić, zamjenica pročelnice u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom iz Grada Zagreba, istaknula je Grad Zagreb kao predvodnika u zapošljavanju osoba s invaliditetom i upozorila na potrebu za holističkim pristupom u projektu poboljšanja uvjeta života osoba s invaliditetom.
Zadnji dio prvog dana simpozija je bio posvećen paralelnim radionicama „Žene s invaliditetom“ i „Neovisno življenje osoba s invaliditetom“, nakon kojih su istaknuti zaključci s naglaskom na deinstitucionalizaciju, zadržavanje prava izbora, prilagodbu raznih službi i ureda potrebama korisnika te je navedena želja za osnivanjem centra za pružanje usluga u zajednici.
Drugi dan simpozija, bio je posvećen metodama i rezultatima praćenja Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
O novoj Nacionalnoj strategiji za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2017. do 2020., u ime Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, govorila je Maja Vučević Knežević. Ukazala je na inicijativu osiguranja što većeg spektra usluga za koju su osigurana sredstva od strane Ministarstva.
Branka Melić Salie, Savjetnica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, na detaljan je način pružila uvid u praćenje Konvencije te naglasila nužnost za sudjelovanjem osoba s invaliditetom u primjeni i praćenju Konvencije, te kako je za takve aktivnosti država obvezna osigurati financijska sredstva i podršku. Kao primjeri dobre prakse u provedbi sličnih aktivnosti navedene su Danska i Finska.
Drugi dan i cjelokupni simpozij je zaključen osvrtom na sve navedeno. Istaknute su brojne potrebe, ali i kritike od strane osoba s invaliditetom koje su zatražile veću uključenost u izradu Nacionalne strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, te potrebu za jedinstvom u izričaju temeljne problematike i pitanja. Utvrđeno je kako je invaliditet međusektorsko pitanje koje zahtijeva stalnu i posebnu edukaciju i podizanje svijesti kako bi se osiguralo veće znanje i sudjelovanje, a time osigurali bolji uvjeti života za osobe s invaliditetom.
