Trenutno je u postupku izrada Zakona o korištenju psa pomagača. Udruga Psi pomagači provodi educiranje i certificiranje terapijskih timova (tim čine voditelj i školovan pas) s ciljem njihovog uključivanja u terapijske, odgojne i obrazovne aktivnosti za potrebe raznih korisnika, primjerice djece s teškoćama, djece i mladih s poremećajima u ponašanju, djece u vrtićima, školama, osoba s invaliditetom, osoba s kroničnim bolestima, starijih osoba u domovima i slično. Obzirom da je udruga Psi pomagači registrirana za djelatnosti koje su predmet Nacrta Zakona o korištenju pasa pomagača (u daljnjem tekstu: Nacrt Zakona), od početka izrade zakona aktivno sudjeluje u procesima davanja primjedbi i prijedloga. Ukazali su na to da primjedbe upućene tijekom ožujka Ministarstvu socijalne politike i mladih, putem internetskog savjetovanja, nisu uvrštene u tekst ovog Nacrta Zakona, iako je na službenim internetskim stranicama Ministarstva objavljeno da su prihvaćene („Izvješće o provedenom internetskom savjetovanju o nacrtu prijedloga iskaza za zakon o korištenju psa pomagača (teze)“). Primjedbe se odnose na proširenje korisničkih skupina na način da korisnici psa pomagača nisu samo osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama kako je predviđeno Nacrtom Zakona, nego, primjerice, i djeca i mladi s poremećajima u ponašanju, zlostavljane i psihički oboljele osobe, osobe oboljele od malignih bolesti, ali i djeca i mladi u redovnim odgojno obrazovnim programima. Svoje prijedloge o proširenju korisničkih skupina potkrijepili su znanstvenim radovima čiji rezultati pokazuju povoljne učinke uključivanja psa pomagača u aktivnosti s raznim korisnicima, ali i primjerima koji pokazuju da se psi u Republici Hrvatskoj već uključuju u rad s raznim skupinama korisnika, koje i nisu predviđene Nacrtom Zakona. Također, primjedbe koji su prihvaćene od strane Ministarstva a nisu uvrštene u Nacrt Zakona odnose se i na proširenje javnih ovlasti vezanih za školovanje psa pomagača i osposobljavanje stručnog kadra (voditelja i stručnih voditelja pasa pomagača). Obzirom da u Republici Hrvatskoj postoje četiri udruge i jedna ustanova koja se bavi djelatnostima vezanima uz uključivanje pasa pomagača u različite terapijske i odgojno obrazovne aktivnosti, smatraju da bi Nacrt Zakona trebao biti u skladu s trenutnom praksom koja se provodi u Republici Hrvatskoj, odnosno da javne ovlasti treba proširiti i na druge pravne osobe, a ne samo na dom socijalne skrbi. U slučaju da se javne ovlasti vezane uz poslove školovanja pasa pomagača i osposobljavanje korisnika, voditelja i stručnih voditelja ovim Zakonom dodijele pravnim osobama koje ispunjavaju kriterije predviđene ovim Nacrtom Zakona, tada bi takav kriteriji ispunila samo jedna ustanova (Centar za rehabilitaciju Silver) i jedna udruga kojoj su već ranije dodijeljene javne ovlasti (Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet), čime se ne pridonosi cilju zakona u smislu proširenja mogućnosti pružanja usluga na dom socijalne skrbi, udruge i druge pravne osobe, a time se, posljedično, korisnicima neće omogućiti lakša dostupnost korištenja psa pomagača (…). Važno je naglasiti da uvjeti koji se navode u Nacrtu Zakona podrazumijevaju da pravna osoba kojoj su povjerene javne ovlasti dodjeljuju školovane pse pomagače najčešće iz vlastitog uzgoja, koji prije nego što se dodjele korisnicima prolaze socijalizaciju kod socijalizatora – volontera, zatim školovanje unutar same ustanove/udruge, koje provodi zaposleno osoblje (treneri i radnih instruktori). Međutim, da bi se ispunio cilj donošenja zakona, potrebno je predvidjeti i druge načine školovanja pasa pomagača (osim opisanog – rezidencijalnog) i osposobljavanja voditelja i stručnih voditelja. U zemljama Europske unije prihvaćena je i praksa u kojoj udruge sačinjene od tima stručnjaka iz različitih područja, educiraju i osposobljavaju voditelje i stručne voditelje pasa pomagača za školovanje psa pomagača koji je u njihovom vlasništvu, te za uključivanje psa pomagača u različite terapijske i odgojno obrazovne aktivnosti, u skladu s profesionalnim kompetencijama (stručnim zvanjem) pojedinog voditelja. Neki od primjera takve prakse su: „Tačke pomagačke“(Slovenija), „Zavod pet – pasja enota terapevtov“(Slovenija), „Proyecto Tan amigos (Španjolska)“, „Associazione Italiana Pet Therapy“(Italija), „Dogs Helping Kids“(Velika Britanija)… U skladu sa inozemnim primjerima, a za razliku od prakse koju dugi niz godina provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet i Centar za rehabilitaciju Silver, udruga „Psi pomagači“ ne dodjeljuje školovane pse pomagače korisnicima, već zainteresiranim kandidatima nudi mogućnost edukacije koju pohađaju s vlastitim psom (ukoliko zadovolje postavljene kriterije koji se odnose na psihofizičke osobine psa i stručne kompetencije voditelja) i kasnije uključivanje u različite terapijske i odgojno-obrazovne aktivnosti. Time je udruga „Psi pomagači“ omogućila način edukacije koji je također zastupljen i u drugim zemljama EU, a u skladu je sa međunarodnom podjelom aktivnosti prema Animal Assisted Intervention International (AAII) standardima. Obzirom da udruga „Psi pomagači“ okuplja tim različitih stručnjaka (edukacijski rehabilitator sa iskustvom u radu s terapijskim psima, psiholog, savjetnik za ponašanje pasa) koji provode edukaciju voditelja pasa pomagača, ne postoji niti jedan razlog zbog čega se njima, ali i slično ustrojenim udrugama koje djeluju na području Republike Hrvatske, ne bi dodijelile javne ovlasti predviđene ovim Nacrtom Zakona. Poglavito jer je udruga Psi pomagači već uspostavila odličnu suradnju s više različitih ustanova, te aktivno provodi svoje programe s različitim korisničkim skupinama.
Postavlja se pitanje obzirom na činjenicu da je u pripremi Zakon o korištenju psa pomagača, planira li Vlada RH uvrstiti primjedbe udruge Psi pomagači koje su prihvaćene nakon internetskog savjetovanja u ožujku ove godine i objavljeni na službenim internetskim stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih? Primjerice, proširenje korisničkih skupina i na druge korisnike osim djecu s teškoćama u razvoju, osobe sa oštećenjem vida i tjelesnim invaliditetom. Tu poglavito mislim na djecu i mlade s poremećajima u ponašanju, zlostavljane osobe, djecu i mlade (ali i odrasle) oboljele od malignih i drugih bolesti, te općenito djecu i mlade u redovnom odgojnom i obrazovnom programu u koje se također može integrirati pas pomagač i njegov voditelj.
Nadalje planira li se ozbiljno razmotriti povjeravanje javnih ovlasti onim udrugama čija se praksa i program rada vezan uz edukaciju voditelja i stručnih voditelja pasa pomagača i školovanje pasa razlikuju od one prakse koja je opisane u Nacrtu Zakona, a i koja se zapravo provodi u samo dvije od ukupno pet udruga i ustanova registriranih za djelatnosti na koje se odnosi Nacrt ovog Zakona?” Zbog čega se zapravo krenulo u izradu zakona kojem je cilj proširenje javnih ovlasti i na druge pravne osobe, ukoliko je zakon napisan na način da uvjete zadovolji samo ustanova socijalne skrbi, čiji je jedan od osnivača upravo Ministarstvo? U slučaju donošenja Zakona u ovom obliku, radi li se o izigravanju cilja donošenja Zakona, obzirom da realno neće doći do proširenja mogućnosti pružanja usluga i na druge pravne osobe, a time se, posljedično, korisnicima neće omogućiti lakša dostupnost u ostvarivanju usluga korištenja psa pomagača?
I na kraju, planira li se provesti javna rasprava o Pravilniku kojim Nacrt Zakona predviđa propisati niz pitanja koja se u velikoj mjeri isprepliću s određenima u Zakonu, a što će sve skupa utjecati na kvalitetu pružanja usluge prema krajnjim korisnicima?
