Pomoćnici u nastavi: Natječaj je objavljen, ali – tko je ovdje lud?

Sjećate li se obećanja kako će početkom srpnja biti raspisan natječaj za pomoćnike u nastavi? Ama kako se ne bi sjećali, pa nije to bilo davno?! E pa Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta upravo je objavilo javni poziv za prijavu projekata udruga koje pružaju usluge pomoći pri uključivanju učenika s teškoćama u odgojno-obrazovni proces za razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. prosinca 2013.. Ama što znači mjesec dana ranije ili kasnije? Pa mi bi sve trebali biti i zahvalni i sretni i presretni što je natječaj uopće i objavljen. Zar ne? No ako vas je ovako “nonšalantan” pristup lagano razbjesnio – usporite malo. Pravi bijes udruga i onih na koje se ova socijalna usluga odnosi izazvat će rok za predaju prijave projekta. Podnositeljima prijava formalno je ostavljen rok od 21 dana (do 23.08.2013.), ali pitanje je koliko ih je uopće doznalo da je natječaj objavljen u petak poslije podne? Kako će se tek iznenaditi one udruge koje su odlučile zbog racionalnosti svog rada od 1. kolovoza otići na kolektivni godišnji odmor? Ali to još nije sve, ako pročitate uputu za ponuditelje vidjet ćete da se na natječaj ne možete prijaviti sami.
Obavezno je na natječaj se javiti u partnerstvu sa školama koje pohađaju djeca koju je potrebno “uključiti u odgojno-obrazovni proces”. Molim savjetnike i one genijalce koji su raspisivali ovaj javni poziv da makar pokušaju obići neku od osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj i u njoj pronaći bilo koga od zaposlenika. I kada će se to onda i kako sklapati partnerstvo između udruga i škola?
Nekako mi se čini kao da je ovaj natječaj raspisan s figom u džepu. Vrijeme objave, rok za prikupljanje ponuda i obavezno partnerstvo sa školama naprosto vabe na zaključak kao da je napravljeno sve da se na natječaj javi što manje udruga a s druge strane, da se može reći – evo, brinemo o djeci s teškoćama u razvoju. Ne znam zašto mi na pamet pade i ona uzrečica: “Brigo moja pređi na drugoga.”
Da ne spomenemo i formular Opisni obrazac koji je toliko doslovno prepisan od jednog ranijeg natječaja Ministarstva socijalne politike i mladih da su ostale upute da se aktivnosti na projektu navedu prema priloženoj legendi, a legende nema. Smeta nas taj podcjenjivački odnos ministarstva i onih kojima su pomoćnici u nastavi neophodno potrebni. Treba li se čuditi gnjevu roditelja i udruga koji za sada izražavaju preko internetskih foruma i facebook stranica, a pitanje je dana kada će se to nezadovoljstvo preliti na ulice? Oni su odavno izgubili iluziju o lagodnom životu i obiteljskoj idili. Njihova snaga su djeca o kojoj skrbe.
A što je s onima koji bi trebali skrbiti o svima njima/nama? Možda oni stvarno misle da smo svi mi ludi. Da sam na njihovom mjestu ne bih se u to kladio.