Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH je 22.4.2021. putem Zoom platforme organizirala treću edukaciju u okviru SOIH – Foruma virtualnog učenja o KPOSI s ciljem predstavljanja Zajedničke izjave „Prema inkluzivnim sustavima socijalne zaštite koji podržavaju puno i učinkovito sudjelovanje osoba s invaliditetom“ proizašle iz sastanaka i rasprava međunarodnih partnera koji se bave pitanjima invaliditeta i socijalne zaštite.
Edukaciju je otvorio dr. Zorislav Bobuš pozdravnim riječima upućenim svim sudionicima, nakon čega su predstavljene tehničke upute edukacije. Potom je Marica Mirić predstavila ključne elemente Zajedničke izjave. Na samom početku edukacije objašnjeno je kako je socijalna zaštita izuzetno važna za osobe s invaliditetom jer su te osobe često nezaposlene ili imaju niska primanja, a zbog invaliditeta imaju povećane životne troškove što u konačnici utječe na visoku stopu siromaštva osoba s invaliditetom. Također osobe s invaliditetom trebaju podršku u različitim fazama života, no nerijetko se tretiraju nepravedno, a djevojke i žene s invaliditetom se pritom susreću s dodatnim teškoćama. Stoga je donošenje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 2006. godine bilo od izrazite važnosti jer se njome, između ostalog snažno potvrđuje pravo osoba s invaliditetom na socijalnu zaštitu i postavlja put za njihovo uključivanje u sve napore povezane s ostvarivanjem ovog prava.
Većina zemalja s visokim dohotkom već ima značajno razvijenu socijalnu zaštitu osoba s invaliditetom, a mnoge zemlje sa srednjim i niskim dohotkom trenutno razvijaju svoje politike i sustave socijalne zaštite. Inkluzivni sustavi socijalne zaštite, uključujući podove socijalne zaštite koje čine pristup osnovnoj zdravstvenoj zaštiti za sve te sigurnost prihoda za djecu, osobe u radnoj dobi i osobe starije životne dobi, mogu značajno doprinijeti potpori socijalnom sudjelovanju. Zato se države moraju odmaknuti od tradicionalnih pristupa dobrobiti prema osobama s invaliditetom i okrenuti se pristupima zasnovanima na pravima. Pritom trebaju razviti sveobuhvatne sustave socijalne zaštite koji jamče beneficije i pristup uslugama. Takva promjena paradigme podrazumijeva promjenu u oblikovanju politika socijalne zaštite koje se uglavnom fokusiraju na tri međusobno povezana pitanja, a to su udaljavanje od pristupa „nesposobnosti za rad“, prijelaz od institucionalizirane skrbi do podrške za život u zajednici te jedinstveni prag prihvatljivosti i razine naknada za osobe s invaliditetom.
Kao jednu od glavnih poruka provedene edukacije treba navesti da je upravo socijalna zaštita ključna za provedbu odredbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i zato je na državama potpisnicama Konvencije velika odgovornost prilikom osmišljavanja i implementiranja politika socijalne zaštite.
