X-Files: Pomoćnici u nastavi (i kako do njih)

X-Files Croatian StoryPomoćnici u nastavi postoje! Postoje i znanstveni dokazi za to. Barem je ministarstvo koje u svom nazivu priziva znanost to potvrdilo ovotjednim potpisom ugovora s udrugama čiji su projekti prošli na njihovom natječaju. I televizijske kamere su taj događaj zabilježile i objavile u TV Dnevniku. Prepoznali smo nekoliko naših predsjednika udruga. Nije nam se činilo da su ih otela vanzemaljska inteligentna bića. Izgledali su zadovoljno. A kako i ne bi kada su za dio djece s teškoćama u razvoju uspjeli osigurati pomoćnike u nastavi. Neupućeni promatrači vjerojatno bi to protumačili praznikom socijalne države. Međutim, oni drugi, a pogotovo roditelji djece s teškoćama, sigurno se sada pitaju: a što je s ostalom djecom s teškoćama u razvoju koja bi mogla pratiti nastavu ali to ne mogu bez pomoćnika u nastavi?

“ZLOČESTI” MOGU ALI S TEŠKOĆAMA – NE
I Ustav, i zakoni i Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, svi oni jamče dostupnost i jednakost u pristupu odgojno-obrazovnom procesu (čitaj: Država jamči svima koji mogu pratiti nastavu da će im to i omogućiti). Ovih se dana hrvatski mediji čude odluci Gradskog ureda za obrazovanje da se desetogodišnjem dječaku problematičnog ponašanju omogući školovanje u – praznom razredu, u kojem će se izmjenjivati nastavnici koji će mu držati nastavu. Isti ti mediji niti jednog slova nisu napisali da istovremeno nastavu neće moći pohađati veliki broj učenika koji nisu problematičnog ponašanja i čiji je jedini “krimen” taj što imaju teškoće koje im onemogućavaju da samostalno mogu npr. nositi knjige u školu, pojesti užinu ili vaditi i spremati knjige u torbu.
Na natječaj za angažiranje pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, koji je raspislo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, svoje prijave slale su udruge. Ne roditelji djece kojima su pomoćnici potrebni. Ne škole koju bi trebala pohađati njihova djeca.
Ocjenjivalo se da li udruga zadovoljava postavljene kriterije. Ne da li je djetetu potreban pomoćnik ili ne (o tome smo već pisali u tekst Djeca s teškoćama u razvoju u državi s teškoćama u razumu).
Znalo se unaprijed da sva djeca kojima su potrebni pomoćnici, neće ih moći dobiti preko ovog natječaja. Zar je moguće da će velikom broju djece s teškoćama u razvoju dobiti pomoćnika u nastavi biti isto kao i ostvariti bliski kontakt treće vrste s bićima s nekog drugog planeta? Nerazumijevanje i bezosjećajnost onih koji bi o tome trebali voditi računa, nesposobnost da se za ovu potrebu pronađe adekvatan način financiranja ili nedostatak volje i principa da se pravednije postave prioriteti?

IPAK NIJE DA NEMA NOVCA – NEMA ORGANIZACIJE I ODGOVORNOSTI
Prvog dana nove školske godine, na kraju svečanog potpisivanja ugovora, ministar Jovanović pozvao je sve udruge kojima nisu odobreni pomoćnici u nastavi, da dođu na sastanak na kojem će ih upoznati kako sve do pomoćnika mogu doći. Znači, nije da nema sredstava – ali nedostaje organizacija posla, nedostaje odgovornost prema djeci s teškoćama u razvoju, nedostaje odgovornost prema roditeljima i nedostaje odgovornost za provođenje domaćih i međunarodnih propisa.
Ako se pomoćnici u nastavi mogu osigurati osim kroz natječaj MZOS i preko mjera zapošljavanja za mlade (programi Mladi za mlade i Mladi za zajednicu), zatim kroz programe lokalne zajednice i onda kroz europske projekte, nije li onda MZOS trebao udružiti sredstva i preuzeti koordinaciju osiguranja pomoćnika u nastavi? Nije li MZOS onda trebao postaviti jedan jedini kriterij: da li je djetetu potreban pomoćnik u nastavi ili nije? Ovako roditelji izbezumljeni od indolentnosti državnih činovnika koji natječaj raspisuju nekoliko dana pred početak školske godine bezglavo trče na sve strane ne bi li osigurali da njihovo dijete može pohađati nastavu ove školske godine. Moljakaju udruge, moljakaju škole, moljakaju lokalnu zajednicu. Umjesto da kriterij bude dijete – MZOS ocjenjuje udrugu, zaboravljajući pritom da sva djeca s teškoćama nisu uključena u udruge i da nemali broj udruga uopće ne provodi izvaninstitucionalne programe odgoja i obrazovanja te se zbog toga ne mogu niti prijaviti na natječaj. Programi za poticaj zapošljavanja ponovno će procjenjivati prijave udruga i škola a ne potrebu djece. Isto kao i programi lokalne zajednice ili europski projekti.

OSIGURATI POHAĐANJE ŠKOLE NE SMIJE BITI IGRA NA SREĆU
Ako MZOS stvarno želi upravljati provođenjem odgojno-obrazovnih procesa, onda mora shvatiti da je i uključivanje učenika s teškoćama u razvoju sastavni dio tog procesa. Iako se djelomično financira od sredstava igara na sreću, uključivanje učenika s teškoćama u odgojno-obrazovni proces nije i ne smije biti igra na sreću. Kako za ovu školsku godinu malo što još mogu popraviti, MZOS bi već trebalo početi osmišljavati program uključivanja djece s teškoćama za iduću školsku godinu. Ovaj put preuzimajući u potpunosti organizaciju i odgovornost za uspostavom sustava koji će omogućiti da niti jedno dijete ne ostane izvan odgoja i obrazovanja. Da se roditelji te djece ne iscrpljuju neorganiziranošću sustava i neizvjesnošću za budućnost svoje djece, i da se u međuvremenu sve odgojno-obrazovne ustanove adekvatno pripreme za inkluziju.

ŠTO JOŠ MOŽETE NAPRAVITI ZA OVU ŠKOLSKU GODINU
Da ne bi ostalo na onome “Čekaj magare da trava naraste”, pogledajmo koje su mogućnosti za onu djecu koja nisu uključena u 34 udruge koje su potpisale ugovor s MZOS.
Jedna od mogućnosti je raspitati se u svojim gradovima, općinama i županijama da li su otvorili neki od programa za financiranje pomoćnika u nastavi. Financiranje preko projekata europske unije za sada je najmanje realna opcija. Naime, ako vas već u to nije uključila matična udruga, ocjenjivanje prijedloga projekata i potpisivanje ugovora je dugotrajan proces koji vam sigurno neće osigurati pomoćnika za ovu školsku godinu. Jedino ako se želite osigurati za iduću školsku godinu.
Najrealnije opcije su dva programa poticaja zapošljavanja za mlade koje provodi HZZ. Za detaljnije informacije za korištenje ovih programa obratite se vašem područnom uredu HZZ-a.

MLADI ZA MLADE – POMAGAČI U NASTAVI
Ovom mjerom pruža se podrška uključivanju djece s teškoćama u redovan obrazovni sustav. Također se pruža podrška uključivanju teško zapošljivih mladih osoba sa završenim gimnazijskim obrazovanjem kao i mladim osobama prvostupnicima na tržište rada te stjecanju prvog zanimanja za osobe bez radnog staža gimnazijskog obrazovanja.
Ciljana skupina su nezaposlene mlade osobe do 29 godina gimnazijskog obrazovanja i sa završenim prvim stupnjem visokoškolskog obrazovanja bez obzira na radni staž, prijavljene u evidenciju nezaposlenih najmanje 30 dana, koje imaju potpisan Profesionalni plan zapošljavanja.
Trajanje ove mjere financiranja je do 10 mjeseci (školska godina rujan – lipanj).
Iznosi subvencija određuju se na bazi osnovice za obračun doprinosa prema minimalnoj plaći koja iznosi 2.984,78 kuna prema objavi Državnog zavoda za statistiku (NN br. 51/13) uvećane za doprinose na bruto plaću, te ukupno iznosi 3.438,47 kuna i to: 100% troška bruto plaće od 3.438,47 kuna mjesečno i troškovi prijevoza maksimalno 400 kuna po osobi.
Troškovi prijevoza plaćaju se samo u slučajevima kada se nezaposlena osoba uključuje u javni rad izvan mjesta prebivališta i u gradovima gdje je nužno koristiti javni prijevoz.
Onoliko koliko smo doznali “sa terena” HZZ uglavnom prihvaća prijave škola za provođenje ove mjere, dok udrugama preporučuju korištenje mjere “Mladi za zajednicu”.

MLADI ZA ZAJEDNICU
Cilj mjere je uključiti mlade osobe u poslove važne za društvenu zajednicu koji su vezani između ostalog i za uspostavu novih usluga u području socijalne politike (pomoć starijim i nemoćnim, roditeljima djece s teškoćama, podrške ženama na tržištu rada, osobama s invaliditetom i sl.).
Ciljana skupina su nezaposlene mlade osobe do 29 godina starosti sa završenom osnovnom školom i zvanja stečenih po programu srednjoškolskog obrazovanja bez obzira na radni staž, koje su prijavljene u evidenciju nezaposlenih najmanje 90 dana i koje imaju potpisan Profesionalni plan zapošljavanja.
Trajanje mjere je od 3 do 12 mjeseci.
Iznosi subvencija određuju se na bazi osnovice za obračun doprinosa prema minimalnoj plaći koja iznosi 2.984,78 kuna prema objavi Državnog zavoda za statistiku (NN br. 51/13) uvećane za doprinose na bruto plaću, te ukupno iznosi 3.438,47 kune i to: 100 % troška bruto plaće od 3.438,47 kune mjesečno i trošak prijevoza do 400 kuna.
Troškovi prijevoza plaćaju se samo u slučajevima kada se nezaposlena osoba uključuje u javni rad izvan mjesta prebivališta i u gradovima gdje je nužno koristiti javni prijevoz.

Nadamo se da su vam ove informacije bile korisne i da ćete, iako je školska godina već počela, uspjeti osigurati pomoćnike u nastavi svoj djeci kojoj je on potreban.

 

3 thoughts on “X-Files: Pomoćnici u nastavi (i kako do njih)

  1. Poštovani,
    mjera javnih radova – mladi za mlade je isplanirana na taj način da zapošljava gimnazijalce ili prvostupnike kojima je na burzi rada najteže pronaći posao. Pomagač u nastavi nije učitelj niti bilo kakav pedagoški radnik niti fizioterapeut, nego samo POMAGAČ. Pomoć u ulasku u školu, razred, preozuvanju, vađenju pribora, odlasku na WC, po potrebi zapisivanja nekih stvari…nikako izvođač nastave.
    I plaća je oko 2300 plus troškovi prijevoza max 400kn.

  2. Eto,danas sam bio na razgovoru u vezi tih asistenata u nastavi..međutim,ja nemam završenu srednju gimnaziju nego komercijalnu i čim su vidjeli moju struku na finjaka su me otpilili..iako sam imao preporuku iz jedne udruge di sam volontirao 5 god. i koja se ujedno bavi s djecom s poteškoćama u razvoju,ali im ni to nije bilo važno..nit da su čitali nit išta..pa mene sad zanima,šta je onaj gimnazijalac koji nema nikakva iskustva u radu s djecom bolji od mene s smjerom komercijalne? zar nebi bilo ipak u redu da budu asistenti oni ljudi koji su već imali nekakva slična iskustva?

  3. Dragi moji!
    Kao na svim poljima u Lijepoj našoj i ovaj program , projekt ili mjera , kako želite, je nedovoljno prethodno razrađen. Malo je smiješna činjenica da učitelji za stručno osposobljavanje nakon 5 godina studija dobivaju 1.600,00 kuna plaću, a netko kao pomagač sa završenom srednjom školom ~3.000,00 kuna. Ne bi li to i “pomoćni učitelji” mogli raditi za taj novac?
    Osim toga, ne bi li netko “od nadležnih” trebao obavijestiti svu djecu koja imaju potrebe za osobnim pomoćnikom da ga zatraže.
    “Dajem ti, a trudim se da ne dobiješ!”