Srce na crvenom tepihu

Malo tko zna napraviti takav spektakl kao što to radi Udruga osoba s cerebralnom paralizom Srce iz Splita. Bilo da je u pitanju koncert ili filmska premijera. Izložba ili foto session. I sve izgleda tako jednostavno, prirodno i lako. Kao iz neke sasvim druge priče. Samo oni znaju recepturu: koliko ljubavi, koliko znanja i koliko upornosti. I još po koji tajni sastojak. Pročitajte ovdje kako je bilo na premijeri filma Odgovor je ljubav – a pitanje? koji govori o njima.

Prvi članovi Udruge osoba s cerebralnom paralizom Srce počeli su pristizati u splitski City Centar One, pred Cineplexxovu kino dvoranu već sat vremena prije početka svečane premijere filma Odgovor je ljubav – a pitanje?, filma u kojem oni igraju glavne uloge. Nisu se umislili i pojavili u zadnji tren, kako to rade hollywoodske zvijezde, nije ih dočekao crveni tepih i nigdje pred dvoranom nije bilo plakata ili natpisa koji bi ukazao na to da se sprema premijera. Da se nešto sprema ukazivala je samo njihova strepnja i tiho propitkivanje “hoće li doć ljudi?“. Znali su oni da će onaj tko dođe na zadnji kat centra na kraju grada ponijeti nešto prekrasno, a da za to neće morati potrošiti ni kune niti peglati karticu. Znali su da će svojim prijateljima priuštiti nešto nezaboravno kao što je bio i svaki njihov koncert, izložba ili predstave koje su radili.
Na sreću, znaju to i njihovi prijatelji, nisu zaboravili na važan događaj, a navikli su se i sa sobom povesti i počastiti one kojima je to prvi susret s ovim prekrasnim curama i mladićima.Kino dvorana se ispunila u tren, a to je bio dobar znak, znak da glazbena sekcija udruge može započeti s uvertirom. Majstorski su pjesmom cijelu dvoranu pripremili na ono što ih čeka. Uz pratnju gitare zaorilo se „Kako je dobro vidjeti te opet“, „Ljubav za sve“, „Djeca ljubavi“, a zatim su glavni protagonisti filma Lea Righi, Nikolina Biloš i Marino Vukušić održali kratke pozdravne govore. Zahvalili su se snimatelju Jeri Gruiću, autoru glazbe Leu Hajderu, i naravno, redatelju filma Matku Petriću, koji se nakon njih, kratko i samozatajno, obratio prisutnima.
Kokice su bile spremne, ugasila su se svjetla i počelo je magično putovanje u dubinu “Srca”. Vješto isprepletene priče o svakodnevnici, problemima, uspjesima, ljubavima i simpatijama Lee, Nikoline i Marina, te priče roditelja članova udruge i osobnih asistenata nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Potekle su suze, čuo se smijeh, a orila se i pjesma kad god bi se pojavili kadrovi sa velikog prošlogodišnjeg koncerta Udruge, održanog u maloj dvorani na Gripama.
Ovo nipošto nije bio običan odlazak u kino. Nije ovo bio film prepun specijalnih efekata, eksplozija i jurnjava automobilom. Ovo je bio film koji sadrži puno više, film koji izvanredno pokazuje da su ovi mladi ljudi, koji imaju problema sa savladavanjem običnih stepenica, savladali i davno prešli neke barijere na koje se mi obični smrtnici svakodnevno spotičemo. Pokazali su nam put i spremni su nas dalje podučavati, ali mi ih moramo podržati, učiniti sve da ova udruga, i njoj slične opstanu, uprkos tome što je Država jednim besćutnim potezom pera ukinula natječaj za dodjelu sredstava nužnih za funkcioniranje udruga koje okupljaju osobe sa invaliditetom.

Skip to content