Što je cerebralna paraliza?

Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam "cerebralna" odnosi se na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još su uvijek predmet mnogih diskusija. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, "centralni motorni deficit", vjerujući da je to bolje razumljiv termin.

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:

1. prenatalne (od začeća do poroda)

2. perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda)

3. postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).

1. Prenatalni uzroci:

• familijarne forme cerebralne paralize

• definirani prenatalni sindromi

• kromosomske abnormalnosti

• dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes)

• cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus)

• manjak kisika

• alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće

2. Perinatalni uzroci:

• moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo

• periventrikularna encefalomalacija - oštećenje moždanog tkiva lokaliziranog oko ventrikula (prostor s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi

• potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem

• niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplicirana pneumotoraksom

• neonatalni meningitis

• neonatalne konvulzije

• teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji

3. Postnatalni uzroci:

• trauma mozga

• infekcije

• vaskularni problemi

• neoplazme

• manjak kisika

Znakovi koji pobuđuju sumnju na cerebralnu paralizu

Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije i redu. Neki od tih simptoma i znakova su:

• slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca

• prekomjerna napetost ili mlohavost mišića

• nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca

• upotreba samo jedne strane tijela

• poteškoće hranjenja

• jaka iritabilnost

• odsutnost osmjeha.

Dijagnoza

Konačnu dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar i/ili fizijatar.

Tretman

Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kadje započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.

Druga stanja povezana s cerebralnom paralizom

Osim oštećenja pokreta i položaja, dijete sa cerebralnom paralizom može imati i druga stanja koja ometaju rast i učenje.

To su mentalna retardacija, konvulzije, problemi vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, problemi učenja, poremećaj pažnje i hiperaktivnost.

Djetetova okolina

Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna. Dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije u školu, a nastojati uključiti i u posao.

Sastavio: Prim. dr. sci. Miroslav Pospiš, neuropedijatar