Cijepljeno protiv logike ili kako pomagala za mobilitet postaju luksuz

Kristina TerihajKristina Kiki Terihaj dvadesetosmogodišnja je djevojka iz Slavonskog Broda. Ona ima arthrogryphosis congenita multiplexrijetku bolest koja zahvaća zglobove i mišično tkivo. Dvadeset i jedna operacija je iza nje ali jedno od rijetkih pomagala koje bi joj omogućilo mobilnost je elektromotorni skuter (Kristina može samo djelomično micati prste na rukama). Međutim, elektromotorni skuter nije na popisu ortopedskih pomagala koje HZZO odobrava. Još donedavno to nije bio veliki problem. Naime, ako vam treba elektromotorni skuter a on nije na popisu – vi dobijete doznaku za kolica. Odete s tom doznakom u trgovinu koja prodaje ortopedsku opremu, uplatite razliku u cijeni i – evo skutera!
Ne treba niti napominjati da je ovakav “sistem” naprosto vrvio zloupotrebama. Zbog toga je Država odlučila uvesti malo više reda na tržište ortopedske opreme. Kako to obično biva u takvim situacijama, najslabija karika u lancu (osobe kojima su ta pomagala potrebna) postala je kolateralnom žrtvom. Naime, mnogima je ovo bio jedini način da nabave i pomagala koja se ne nalaze na HZZO-ovom popisu, a čije korištenje im znatno popravlja kvaliteta života. Doista, na tržištu ima mnogo pomagala koja se ne nalaze na HZZO-ovom popisu ortopedskih pomagala a koja su od velike pomoći osobama s invaliditetom.
Na primjer taj elektromotorni skuter. Pokazao se kao idealno pomagalo za kretanje osoba sa tetraparezom, odnosno osoba kod kojih postoji djelomično oštećenje i gornjih i donjih ekstremiteta, osoba koje se kreću uz pomoć štaka do udaljenosti od 10 metara, ali su im i ruke toliko oštećene da ne mogu samostalno voziti ručna kolica. Njima se za kretanje najčešće odobrava korištenje elekotromotornih invalidskih kolica. Međutim, skuter je praktičniji od kolica s obzirom da ove osobe mogu samostalno sići i sjesti na kolica, da im prednja maska skutera omogućava stabilnije sjedenje, držanje ruku i sigurnost pri vožnji. Oni su i izdržljiviji i dugotrajniji, tako da nema potrebe mijenjati ih svakih 6 godina. I da – pojedini modeli su jeftiniji od elektromotornih kolica.

Međutim, ponavljamo – skuter nije na popisu HZZO-a. I točka. Po procjeni HZZO-a skuter je luksuzna roba.
Sve je to, uviđajući nedostatak sustava i potrebu svoje članice, Kristine Terihaj, pokušala HZZO-ovom Povjerenstvu za ortopedska pomagala objasniti Udruga osoba s invaliditetom “Loco-moto” iz Slavonskog Broda, ujedno tražeći od Povjerenstva da elektromotorni skuter stave na svoj popis pomagala.
Ništa neobično. To bi udruge osoba s invaliditetom i trebale činiti u interesu svojih članova ali i svih drugih osoba s invaliditetom. I nebi li trebalo biti logično da HZZO makar razmotri jedan takav zahtjev i njegovo obrazloženje. Pa makar ga na kraju i odbili uz neko logično obrazloženje.
Međutim, prilikom “uvođenja reda u sustav” Država se odlučila poslužiti alatkom koja služi za rezanje i koja je cijepljena od primjene bilo kakve razumske logike. Tako zahtjev za uvrštavanje na popis pomagala koje odobrava HZZO može podnijeti samo “pravna ili fizička osoba nositelj upisa u očevidnik medicinskih pomagala i očevidnik proizvođača medicinskih pomagala u RH pri agenciji za lijekove i medicinske proizvode”.
Ništa osobe s invaliditetom, ništa liječnici specijalisti, ništa udruge osoba s invaliditetom. Ništa oni ne znaju. Samo proizvođači medicinskih pomagala. A to je nedopustivo.
Zamislite, isključiti iz procesa predlaganja ortopedskih pomagala one koji ih trebaju, one čije zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovise o tim pomagalima!? Ovdje ne govorimo  o uključivanju u proces donošenja odluka. Ovdje govorimo o tome da osobe s invaliditetom, liječnici specijalisti i udruge osoba s invaliditetom nemaju pravo niti predložiti HZZO-u pomagala koja im trebaju. E to je nedopustivo!
Država koja želi biti “socijalno osjetljiva” MORA znati slušati one u čiju korist želi donositi propise, odluke i mjere. Jedino ako zbog silnih rezova živci nisu izgubili mogućnost osjeta, i do glave ne dolaze informacije o tome što se događa na mjestima reza.

1 thought on “Cijepljeno protiv logike ili kako pomagala za mobilitet postaju luksuz”

  1. Licemjerju nikad kraja!
    Dajte udruge,novinari,političari,obratite se europskim institucijama,obranite nas od neempatične ,licemjerne i štetne vlasti!
    Ovo o čemu Kiki govori dnevno se događa!
    Licemjerjem ova vlast započinje i završava svaki dan!
    Ministar prosvjete je toliko zaokupljen zdravstvenim odgojem
    (“za koji nije potrošena ni jedna kuna”, ovo mu svi na riječ vjerujemo)da nije primijetio da diskriminacija prema invalidima postala način djelovanja po ministarstvima.
    Danas su objavljeni rezultati natječaja za asistente u nastavi u MZOŠ-u!
    Izabrali su oni neke,a mi koji nismo izabrani,koji nismo imali sreću,ne trebamo ni asistenta.
    Primjer:na malom otoku Korčuli,natječu sve dvije udruge.Bogohulno bi bilo da obje dobiju sredstva za djecu.Zato je jedna dobila,druga nije.
    Djeca jednog mjesta na otoku(Vela Luka) imat će miran bar jedan dio školske godine,a djeca u drugom mjestu(Korčula) i brojna druga djeca u državi, bit će frustrirana kao i njihovi roditelji koji su ,eto bezuspješni jer nisu kao neki drugi roditelji sposobni svojoj djeci osigurati pomoćnika u nastavi!
    Kriteriji ministarstva objavljeni su u pozivu,no tko to kontrolira?
    Je li uopće pošteno kad su djeca u pitanju procjenjivati sposobnosti i podobnosti udruga!U različitim udrugama djeca u jednakom statusu invalidnosti dobivaju ili ne dobivaju pomoćnika – o tome odlučuje nekakvo činovničko povjerenstvo u ministarstvu.
    Tko sumnja na diskriminaciju?
    U nadležnom ministarstvu zasigurno nitko ne!
    Zato se i događa da moja kći završava osnovnu školu ,a da nikada od ministarstva prosvjete nije dobila ni kunu za pomoćnika u nastavi.
    Ni ne znaju za nju ,jer oni procjenjuju udruge,a što ih briga za to što se ona ne može samostalno kretati i što joj u neprilagođenoj školi treba netko tko će joj pomoći.
    To nije njihova briga,neka se mi obraćamo kome hoćemo i borimo gdje hoćemo,oni znaju jedino da ona po zakonu mora pohađati za svu djecu besplatnu osnovnu školu i za svu djecu pod jednakim uvjetima dobiti osnovno obrazovanje!
    Kad se ove jeseni ministar bude slikao s nekom od djece koja su sretnija od druge(a svi skupa imaju manje sreće nego većina djece)i dobili su asistenta,neće mu pasti sigurno na pamet da neki od nas moramo objašnjavati svojoj djeci zašto neki imaju asistenta bez puno muke,a drugi moraju sami plaćati ili moljakati tko zna koga!
    Preskupi smo za društvo,ali bezopasni jer ne reagiramo glasno i agresivno pa nas se onda lako može ignorirati!

Comments are closed.

Skip to content