stu. 15

Posao za osobe s invaliditetom: moraju li biti lijepi i (pravilno) politički učlanjeni?

Kada bi upitali nekog poslodavca u Hrvatskoj o tome kako se mogu zaposliti osobe s invaliditetom sigurno bi u kratkim crtama naveo zakonsku obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom u svim tvrtkama koje imaju 20 ili više zaposlenika ili, u protivnom, moraju plaćati novčanu naknadu.

Ako bi ga nakon toga upitali koje uvjete bi trebala zadovoljiti jedna takva osoba, vjerojatno bi odgovor bio da je potrebno da ona treba znati i moći raditi neki od poslova te da može funkcionirati u poslovnom okruženju. I vjerojatno bi na tome stali.

Pa ipak, zapitate li se jesu li ova mjerila zaista jedina bitna kako bi osoba s invaliditetom dobila posao, pretpostavljam da bi vam na pamet palo da svaki poslodavac možda ima i neke specifične zahtjeve. I sigurno u tome ne bi vidjeli ništa čudno. Dali bi za pravo poslodavcu da za svoje radno okruženje za koje je odgovoran osigura najbolji mogući tim.

No što kada poslodavac ili onaj tko ga prilikom odabira kandidata predstavlja, počne kandidate procjenjivati i odabirati kao nekada robovlasnici robove na tržnici, ili kao u ne tako davna vremena direktori svoje tajnice, ili kao politički moćnici svoje poslušnike? Ima li u tom slučaju osoba s invaliditetom pravo dići svoj glas? Riskira li zbog toga postati osoba koju nitko više neće htjeti zaposliti? Ili je ipak bolje da šuti i da se nada da će u doglednoj budućnosti naići na nekoga sa stavovima primjerenijim civiliziranijem društvu u prvoj polovici 21. stoljeća? Continue reading